Otok Pag najzapadniji je dio zadarske rivijere. Tko ga nije posjetio svakako to treba učiniti jer jedinstveni krajolik vrletnog krša kao da je gurnut u more nakon što je odvaljen s Velebita koji ga tisućljećima mrko motri. taj susret planine i mora gotovo je odredio sudbinu života na otoku Pagu. Otok je poput krševite mediteranske planine uronjene u more, s iznimno razvedenom obalom, prekrasnim šljunčanim plažama i kristalno čistim morem.

Mediteranska je priroda na Pagu u svojem najelementarnijem izdanju i njegovi su stanovnici u skladu s takvim ambijentom stvorili osnove svojega života - sol, ovčji sir i čipku. Povijest je otoka Paga na određeni način i skoncentrirana oko branja soli.

Današnji grad Pag nastao je na osnovi cjelovitog urbanističkog olana 1443. godine, najvjerojatnije prema ideji renesansnog arhitekta i kipara Jurja Dalmatinca. Brojni su kulturno-povijesni spomenici u gradu, od stolne crkve iz XV. stoljeća, preko crkve Sv. Antuna i kneževe palače sve do starih skladišta soli na rubu grada.